PASTIRSKI STANOVI
Pastirski stanovi na Alanu smješteni su podno vrha Alančić uz sam rub šume, odmah uz poprečnu velebitsku cestu koja spaja Liku s morem. Želite li se za vrijeme godišnjeg odmora sasvim "isključiti" iz svakodnevnih gužvi i okušati se u avanturi ljetovanja u skladu s prirodom? Pastirski stanovi na Alanu nisu povezani s vodovodom i električnom mrežom, kišnica se skuplja u šterni (cisterni), a struja je solarna. Stanovi su opremljeni alternativnim izvorima energije koji omogućavaju neke udobnosti modernog doma, ne narušavajući pri tome prirodni sklad s okolišem. Na Alanu se nalazi ukupno 6 stanova, od kojih su tri namijenjena za smještaj, jedan stan služi kao info-centar, u jednom stanu nalazi se drvarnica, dok je u jednom stanu smješten poljski wc i priručni tuš. I objekti za smještaj su stavljeni u funkciju edukacije i interpretacije, te se u njima interpretira po jedna vrsta važna za NP Sjeverni Velebit (Kuća mrke strizibube, Kuća velebitske pijavice, Kuća tetrijeba), kao i dijelovi namještaja koji su se tradicionalno koristili u stanovima. U njih se mogu smjestiti 24 osobe koje spavaju na krevetima ili na madracima s posteljinom. U dva stana se nalaze po 2 kreveta, dok je na galeriji/tavanu do koje se dolazi drvenim ljestvama smješteno 5 madraca. U trećem stanu nalaze se 4 kreveta i 6 madraca na galeriji/tavanu. U svakom stanu se još nalazi stol s klupama, priručna kuhinja s priborom za jelo i pripremu hrane i štednjak na drva. Stanovi su opremljeni jednostavnim priborom za osobnu higijenu (lavori), drvima i sjekirom za drva.
O stanovima
Iako naizgled nedirnuta divljina, područje sjevernog Velebita, uključujući i Nacionalni park Sjeverni Velebit, u ogromnoj je mjeri oblikovano stoljetnom prisutnošću čovjeka na ovom prostoru. Razvoj infrastrukture na ovom području u prvom su redu određivale potrebe korisnika prostora. Otprilike do 2. svjetskog rata to su uglavnom bili stanovnici Podgorja koji su za potrebe sezonskog stočarenja na planini, uključujući i vršne dijelove radili jednostavne smještajne objekte (pastirske „ljetne stanove“), podizali suhozide i obore za stoku ili obzidavali lokve. Komunikacija se odvijala duž starih pastirskih putova, koji su dijelom bili podzidani. Njihovi ostaci i danas gusto ispresijecaju područje cijelog sjevernog Velebita, te se dijelom koriste kao planinarske staze.
Nakon Drugog svjetskog rata na ovom se području, za potrebe gospodarenja šumom intenzivnije grade šumske prometnice i nastambe za smještaj šumskih radnika. One s vremenom gube na važnosti te ih dijelom preuzimaju pojedina planinarska društva koja ih koriste i održavaju.